TAI CHI
TERMINI
PON-SRI 18.15 - 19.15
Taijiquan, Chen stil
Taijiquan (čitati: tai đi ćuan; uobičajeni kraći oblik je Taiji; u nas se najčešće krivo izgovara kao „taj-či“ ) u doslovnom prijevodu znači 'vrhunsko umijeće borbe/boksa'. Taiji je kineska taoistička vještina uravnoteženja i povećanja duhovne i fizičke energije tijela radi održavanja snage i vitalnosti, a na način da opuštenim pokretima i kontroliranim disanjem uravnotežimo yin i yang energije.
Svakodnevno vježbanje Taijiquana osigurat će 'u zdravom tijelu zdrav duh', vratiti nam osjećaj ravnoteže, pospješiti kolanje krvi, ukloniti unutarnje blokade, i omogućiti slobodan tok životne energije qi [ći] vodeći nas dobrom zdravlju i dugovječnosti.
Pri vježbanju nije potrebna fizička snaga ili brzina, pa je ova vještina dostupna svima, mladima i starima, ženama i muškarcima, zdravima i bolesnima.
Nastanak i širenje taijiquan-a
Početni, izvorni stil Taiji-a, Chen (čen) nastao je u 17 st. u danas vrlo poznatom selu Chenjiagou u kineskoj provinciji Henan. Kineska sela tada su u stvari bila jedna velika porodica kojoj je upravljao 
zapovjednik sela. Chenjiagou je bilo selo porodice Chen, a prve 'forme' taiji-a kreirao je tadašnji zapovjednik sela, general Chen Wanting. Sve do početka dvadesetog stoljeća stil je ostao obavijen velom tajnosti i vježban samo unutar sela, među članovima porodice.
Početkom 20 st. Chen Fake, nositelj „stila 17. generacije“, u Pekingu je prvi put javno predstavio jednu 'formu' chen taijiquan-a.
Početkom 70-tih prošlog stoljeća, u SAD stiže veliki majstor Chen Xiaowang (19. generacija) koji je svojom vještinom i nastupom potaknuo osnivanje klubova diljem cijele Amerike. Danas, kao izvornu i neiskvarenu borilačku vještinu, Taiji prakticiraju tisuće poklonika diljem svijeta najčešće na jedan od dva načina: kao vježbu za relaksaciju ili kao cjelovit borilački sistem.
Osnovne značajke Taijiquana
Taiji je drevna kineska vještina koju karakteriziraju usporeni, fluidni i stilizirani pokreti praćeni dubokim disanjem. U laganim i relaksiranim pokretima pokreću se na prirodan način svi mišići, zglobovi i tetive, unutrašnji organi, putovi krvi i vitalna energija.
Taijiquan se katkada naziva Unutrašnja škola za razliku od Vanjske škole Shaolina. Naime, u Taijiquanu su pokreti sporiji, blaži i kontinuirani što vodi poboljšanju cirkulacije i disanja te jačanju unutrašnjih organa, za razliku od Shaolin pokreta koji su općenito naporniji i katkada vrlo brzi, zbog čega rezultiraju jačanjem udova i povećanjem mišića. Unatoč tim razlikama, obje su škole, na svojoj najvišoj razini, oblici duhovne discipline.
U vrijeme nastanka, Taiji je bio smrtonosna vještina izgrađena na ispravnim stavovima koji omogućuju nesmetan protok energije, na metodi 'jednostruke opterećenosti' i na tehnici opuštanja i kontrole disanja. Sve su te metode usavršavane s jednim jasnim ciljem: da se protivnika onesposobi na učinkovit, znalački način.
U prošlosti, neprijatelj je bio protivnik koji je stajao nasuprot nama, spreman da nam oduzme život. Danas, neprijatelji su nam premorenost, stres i zanemarivanje našeg tijela.
Mirno srce i koncentrirana misao nervnom centru dopuštaju odmaranje, u isto vrijeme poboljšavajući sposobnost koordinacije različitih organa. Relaksacija cijelog tijela, prirodno i duboko disanje, gipki pokreti savijanja u obliku luka sa centrom oko struka, vježbe koje dovode unutarnju snagu u same vrhove udova pomoću umne kontrole, sve to vodi harmoniji kompletnog tijela.
Dakle, cilj vježbanja Taijiquana je uspostava prirodnog toka naše vitalne energije - qi - oslobađanjem od napetosti koja takav tok inače ometa. Vježbajući Taiji svakim pokretom koji izvodimo sve više upoznajemo sebe.
Principi vježbanja
Mnogi su početnici neugodno iznenađeni prekomjernom ukočenosti vlastita tijela koja onemogućuje obavljanje i najjednostavnijih zadanih radnji. Početnik vježbu izvodi nekoordinirano i isprekidano. Ravnoteža je ugrožena, udisaj i izdisaj ne prate kretnje tijela što vodi preuranjenom zamoru, a odsustvo koncentracije uvelike smanjuje učinak same vježbe. To su samo neke od ustaljenih grešaka koje radi svaki početnik, ali Taiji je i osmišljen baš zato da nam vrati narušenu harmoniju.
Centar se kreće, sve ostali slijedi. To je osnovno načelo i glavni princip u izvođenju vježbi. Držanje treba biti prirodno. Vježbamo polaganim pokretima koje izvodimo u svim pravcima kako bismo dopustili mislima da se smire i opuste tijelo. Vremenom će ovakav vid vježbanja dovesti do poboljšanja cirkulacije i uravnoteženja energije.
Pri izvođenju forme um bi trebao biti sabran, relaksiran, otvoren i smiren, dok bi tijelo trebalo biti potpuno otvoreno i prožeto energijom i svjesnošću. Um mobilizira i vodi energiju, a energija vodi pokret. Pokreti su zmijoliki i spiralni, izmjenjuju se brzi i spori, sve teče.
Disanje, um i pokreti zajednički pomažu postizanju ciljeva svih duhovnih disciplina - dobrom zdravlju i dugovječnosti. Ali, kao što je veliki majstor rekao: Odradite formu deset tisuća puta i shvatiti ćete duh taijia.
TRENER:
Sonja Jukić ovlaštena je instruktorica taijiquana.
Taijiquan prakticira od 2004. Prve tri godine vježba u Zagrebu kod majstora Jasminka Mikleca, voditelja zagrebačke udruge Chen Xiaowang. Po povratku u rodni Split pohađa zagrebačke seminare barem tri puta godišnje, koje održavaju veliki majstor Chen Xiaowang, te njegov sin majstor Chen Jun i njegov učenik majstor Oscar Muňoz Galeano.
Travanj 2011 provela je u Kini vježbajući sa majstorom Chen Junom. Certifikat ovlaštene instruktorice stekla je u Pragu listopada 2011 pod vodstvom velemajstora Chen Xiaowanga.