INTERVIEW
Ivanu Najev, odnosno Devi Rani, upoznala sam početkom godine, taman u vrijeme kada je nastajala plesna produkcija BellyLove izvedena u Centru za kulturu Trešnjevka, na Valentinovo 2009. godine. Spojila nas je ljubav prema plesu. Ivana me pronašla zahvaljujući ovoj web stranici, a kao mlada dvadesetogodišnja plesačica indijskih plesova koja živi u Splitu (u kojemu se tada nije baš puno toga događalo što se tiče orijentalnih plesova), zanimalo ju je kako može pokrenuti svoj plesni studio i proširiti plesnu kulturu. Zbog geografske udaljenosti, naša su se druženja pretvorila u dugotrajne telefonske razgovore, a povezivala nas je još jedna zajednička stvar: Rani je mama male djevojčice Ramani, koja je svega devet mjeseci starija od mog Lukasa; obje smo se odlučile za povezujuće roditeljstvo i produženo dojenje i obje smo u ovoj fazi plesale i podučavale ples. Sviđalo mi se što jedna izuzetno mlada osoba konačno ima entuzijazma za pokrenuti splitsku plesnu scenu, jer su moji dotadašnji pokušaji da nešto, po pitanju trbušnog plesa, organiziram i u Splitu, nailazili na nerazumijevanje tamošnjih instruktorica.
Orijentalni-ples.com: Rani, od kuda vuku korijene tvoji plesni počeci? Gdje si rođena i odrasla? Sjećaš li se nekog prijelomnog trenutka u svom životu?
Devi Rani:Plesom sam se počela baviti sa šest i po godina, pa do svoje desete, zatim sam imala stanku do svoje sedamnaeste, kada sam se ozbiljno posvetila plesu.Kao dijete plesala sam balet i latinoameričke plesove. Uživala sam u tome, ali kako sam bila svestrana, hjela sam okušati i neki sport. Išla sam na plivanje, judo, tenis… Fizički sam oduvijek bila sportske građe, a još kao dijete znala sam da ću se baviti fizičkom aktivnošću vezanom za umjetnost. Odrasla sam u obiteljskoj kući u Splitu i jako volim svoj grad.
Od svoje dvanaeste godine intenzivno sa živjela i tražila sebe u umjetnosti, posebno fotografiji i filmu. U šesnaestoj godini posvetila sam sve svoje slobodno vrijeme proučavanju vedske istočnjačke kulture i prakticiranju bhakti joge. Inspiraciju i glavnu podršku da postanem plesačica dobila samod svog učitelja bhakti joge Secinandana Swamija. smatram ga jako posebnom osobom kojoj potpuno vjerujem i nisam falila. Usmjerio me na moju dharma (propisana dužnost, način života). Rekao mi je da je ples moj životni put dok još nisam ni slutila da je to tako. Vječno ću mu biti zahvalna.
Orijentalni-ples.com: Sa 18 godina provela si neko vrijeme u Indiji učeći indijskeplesove. Kako si se odlučila na odlazak? U kojem dijelu Indije si živjela i koje si sve plesove učila?
Devi Rani: Shvatila sam da želim potpuno školovanje i čim sam postala punoljetna, bila sam spremna za odlazak na Daleki Istok. Godinu dana sam živjela u Sjevernoj Indiji – Utar Pradesh – u gradiću koji se zove Vrindavan. Upisana sam na akademiju indijskih klasičnih plesova koja traje sedam godina, sa plesom odissi. Sa intenzivnm satovima, završila sam dvije godine školovanja u jednoj. Moja učiteljica zove se Kunjalata Mishra i dolazi iz Istočne Indije, baš kao i ovaj ples. Njen muž, također guru, podučavao me je tehniku, a ona sve ostalo. Neko vrijeme sam živjela u školi, plešući od jutra do mraka, nekada mi je znala krv biti na stopalima. Tada sam spoznala sa koliko se predanosti i muke postaje plesač indijskih klasičnih plesova. Nije to bilo med i mlijeko – shvatila sam da sam pristupila nastarijem i najtežem plesu na svijetu. Uz akademiju sam pohađala privatne lekcije raznih učiteljica, lekcije pokreta folklornih plesova, bollywooda, a naučila sam i prve pokrete trbušnog plesa.
Orijentalni-ples.com: Spomenula si trbušni ples, a plesna teorija kaže da je orijentalni ples upravo nastao iz indijskih folk, tj. romskih plesova. Koja je tema i poruka indijskh plesova koje plešeš?
Devi Rani: Svi drevni istočni plesovi dolaze iz hramskih rituala obožavanja boginja i bogova. Ples je na Istoku, u prvom redu bio povezan s religijom, pa je za razumijeti da je važno poznavati drevnu civilizaciju Istoka, kao i religije hinduizam i budizam.
Ples se oduvijek dijelio na folk plesove i klasične plesove. Klasični plesovi su oni čija je forma zapisana u vedskim spisima (natya shastra). To su odissi, bharata natyam, mohiniatam, kuchipudi, satrija i tako dalje. Ja kažem iz šale "stariji od boga", prema ljudskom saznanju pet tisuća godina, ali ipak se radi o nebrojivom vremenu. Folk plesovi su oni koji dolaze od ljudi, od naroda, a tu spada trbušni ples. Dokazi ove tvrdnje potječu s Bliskog Istoka od kultova obožavanja boginje majke Plodnosti, Majke Zemlje. Dakako da je to zrcalna slika najstarije civilizacije Indije, gdje je obožavanje bogova i boginja svakodnevica još i danas. U novijem vremenu, trbušni ples razvio se u Sjevernoj Indiji, na području iz kojeg potječu Romi, tj. Bandžare ,putujući narod bez kuće nad glavom… Priču dalje znate: Bandžare su proširili svoj ples putovanjima cijelim Bliskim Istokom… Obožavam te Rome, da mogu birati, htjela bih re roditi u romskom plemenu! Obožavam proučavati indijske folk plesove; oni me inspiriraju.
Orijentalni-ples.com: Jesi li za vrijeme svog boravka u Indiji upoznala neke zanimljive ljude, možda plesače, koji su te posebno inspirirali?
Devi Rani: Najviše su me inspirirale seoske žene koje su plesale u hramovima. Hramovi su velike građevine podignute u čast nekog boga ili boginje. Tu sam svakodnevno crpila svoju snagu, želju i hrabrost. Glazbenici bi svirali, a sve žene koje su to osjetile, jednostavno bi ustale i počele plesati folk plesove, a ja bih se uvijek našla među njima. Tako bi se, sa mojim ispunjenim srcem i sa osmjehom na licu, bližio kraj dana, a ja bih zaboravila sve obveze u ovom svijetu – željela sam da ti trenuci traju vječno – osjećajući povezanost sa božanskom energijomi sa glazbom, a ne sa svojim egom. Na taj način, moja su prva plesna iskustva bila upravo ta hramska plesanja, čista improvizacija sa sviračima i mnoštvom ljudi. Najviše sam vremena provodila u hramu Radharamana. Tako plešući glavnom obožavanom božanstvu u hinduizmu, zaljubila sam se u devadasi i mahari sustav. One su bile svećenice u hramovima, a jednom prilikom održat ću predavanje o tome…
Orijentalni-ples.com: Odlučila si se za povratak u rodni Split, gdje si postala mama sada gotovo dvogodišnje djevojčice. Kako spajaš svoju ljubav prema plesu i majčinstvo? Jesi li plesala u trudnoći? Kako su ti uopće prošli trudnoća i porod?
Devi Rani: Nisam namjeravala da se vratim u Split dok ne završim plesnu akademiju. Majka sam postala slučajem i tako dobila još jednu iskrenu ljubav, osim plesa – moju malu Indijku, Devi Ramani. U trudnoći sam stalno imala želju da plešem, ali prijetila mi je opasnost od prijevremenog poroda, pa sam morala mnogo odmarati. Vrijeme sam ubijala vedskom literaturom koju je nužno poznavati za indijske klasične plesove te DVD-ovima koje sam donijela sa sobom. Moja djevojčica Devi Ramani sada mi je najveća inspiracija da se izborim za ono što želim – da postanem profesionalna plesačica i poznavatelj orijentalnih plesova.
Orijentalni-ples.com: Odlučila si 'uzdrmati' grad Split i otvorila vlastiti plesni studio u kojem podučavaš ples. Kakva je, po tvom mišljenju, zainteresiranost splitske javnosti za učenje klasičnih indijskih plesova?
Devi Rani: Ove jeseni sam otvorila plesni studio koji nosi moje umjetničko ime "Devi Rani". To mi je bio prvi korak, pošto zbog majčinstva nisam u mogućnosti nastaviti školovanje na Istoku, da nisam ograničena samo na Indiju. To je jedini način da se nastavim samouko plesno razvijati. Split je neusporediv sa Zagrebom – po broju zainteresiranih za plesne tečajeve, mislim da zaostajemo za Zagrebom nekih sedam godina.
Orijentalni-ples.com: Zaljubila si se u tribal fusion Trbušni ples. kako pronalaziš inspiraciju, s obzirom da u Splitu nema tribal učiteljice?
Devi Rani: Tribal Fusion učim posljednjih godinu i po i skroz sam zaljubljena u ovaj stil. Dopušta mi slobodu da izrazim sebe i da ga podržavam znanjem koje imam otprije. Daje mi slobodu biranja glazbe, sadrži pokrete romskih plesova koje toliko volim, traži gipkost i uvjetuje bavljenje jogom. Volim i srebrni nakit 
. Samouko se svakoga dana borim da naučim nešto novo, sve dok ne budem u mogućnosti da putujem i surađujem sa drugim plesačicama.
Orijentalni-ples.com: Gdje obično nastupaš i kako publika prihvaća tvoj ples?
Devi Rani: Nastupam na Festivalima Indije i u Udruzi Atma. U 2010. se nadam nastupima u urbanim klubovima, na festivalima i sa fusion bendovima. Publika reagira, jednom rječju, iznenađeno. Smatram da je to zbog nedovoljno poznate svene orijentalnih plesova kod nas.
Orijentalni-ples.com: Ulazimo u novu godinu – koji su ti plesni planovi i kako bi voljela da splitska plesna scena izgleda za godinu dana?
Devi Rani: Moj jedini plan je da radim na sebi, da se borim za svoju plesnu sposobnost i kvalificiranost, da ponizno idem naprijed i razvijam svoj plesni duh. Što su ovdašnje plesačice više educirane, to će splitska orijentalna plesna scena biti bolja. Želja mi je da svakim mojim nastupom, publika (žene) budu inspirirane da se i same posvete plesu. Našim splitskim učiteljicama, počevši od mene, treba više iskustva i znanja.
Orijentalni-ples.com: Primjećujem i na tebi neke tetovaže… 
Devi Rani: Sve tri tetovaže koje imam na sebi napravila sam sa šesnaest godina, dok sam još išla u srednju školu i bila buntovnica (smijeh). Kao inspiracija za prvu tetovažu – zmaj na ramenu – poslužile su mi kineske legende i jedna pjesma koja kaže "budi uvijek kao zmaj…". Drugu tetovažu stavila sam na stražnjicu da mi je roditelji ne vide – lotosov cvijet sa plavim okom iz kojega se rađa život, a treća, na desnoj ruci, je stih na sanskritu iz vedskog spisa Bhgavad Gite, koji kaže: "Ja sam izvorni miris zemlje i toplina vatre, ja sam život svega živoga i pokora svih pustinjaka…". Mojim tetovažama nije kraj, upravo spajam slike i planiram istetovirati niski struk i leđa.
Razgovarala: Dunja, 26.prosinca 2009.
